Na slovenskim autocestama vozi se dosta sporije nego li na hrvatskim.
Ima i puno kamiona.
Raznih :)
Putem sam susrela bar 10 onih velikih kamiona koji prevoze nove automobile i uvijek se pitam kako ne ispadnu... .
Valjda Slovenci kupuju mnogo novih automobila.
Specijalni teret... tenk i nekoliko oklopnih transportera u suprotnom smjeru.
Kroasani u restoranu Marche na benzinskoj pumpi Petrola skuplji nego u istoimenim restoranima u Hrvatskoj. Živjela EU!
Prije Celja izvrnuti kamion u suprotnom traku auto-ceste, oko njega 5-6 vatrogasnih vozila.
Kava sa Ksenijom u City Centru. (Morat ću napokon otići i u splitski, nakon što sam u 15 dana bila u 2 u drugim gradovima ...).
Povratak na autocestu nije moguć...valjda je i s ove strane bilo neko sranje.
Vozim lokalnim cestama i nadam se da idem prema Mariboru, a ne nazad prema Ljubljani.
Uredna slovenska sela...sve je počešljano i obojano, kućice ukrašene cvijećem, trava zelena...
Napokon auto-cesta!
Žurim, kasnim debelo, čekat će me Luise kod Peter Max dućana, ako ne profulam koje skretanje.
Granica na kojoj nema granice.
Vinjeta se kupuje na istom mjestu, sva sreća bila sam već jednom, pa znam gdje je treba kupiti.
Trudim se govoriti njemački.
Nisam vidjela Austrije vozeći austrijskom autocestom. Izgleda drugačije. Puno manje znakova i obavijesti. Asfalt lošiji, stariji valjda. Sa strane zidovi, kameni i biljni. Vidi se samo cesta. baš dosadno.
Stižem točno u 3. Luise malo kasni. Moja ljubazna domaćica vodi me dalje kroz splet ulica. Sad više ne znam gdje sam...
Stan je u centru. Peti kat bez lifta. Podijelile smo prtljagu i uspješno dovukle sve moje krpice i aparaturu. Stan je nekada bio atelje. Sve osim zahoda je u istoj prostoriji... bit će prilike da to uslikam...ubuduće više slika, manje riječi. Internet radi, mogu i odavdje raditi...
A ovo je Graz kojeg vidim s prozora
No comments:
Post a Comment